Objektivi

U ovom dijelu sadrzaja smo se upoznali s dva glavna parametra objektiva: žarišnom duljinom i svjetlosnom jačinom. Objektive dijelimo po tim dvima osobinama, a zapravo je bolja podjela po njihovoj namjeni. Naravno da su te podjele namjenjene fotografima s fotoaparatima kod kojih možemo objektive mijenjati i koristiti razne dodatke kao što su konverteri i međuobruči i brojni drugi. Sve su to djelomično poštivali i kod kompaktnih kamera analognog ili digitalnog tipa. Kod izuzetno brzog širenja digitalne tehnike su u kompaktnom i hibridnom tipu kamere osigurali još i dodatne sisteme leća kojima povećamo ili smanjimo žarišnu duljinu. Te sisteme posebnim adapterom učvrstimo ispred objektiva kamere. To su dosta dobra rješenja za fotografe koji koji nemaju namjeru nabavljati DSLR kamere i to im je dovoljno. Naravno, ozbiljniji fotografi kompaktne kamere upotrebljavaju kao bilježnice, a za ozbiljnu fotografiju uzmu SLR tip kamere sa izmjenjivom optikom. Utoliko je lakše ako imaju sistem u analognom obliku i trebaju samo digitalno kućište. Sada pogledajmo pojedinačne osobine objektiva i njihovu praktičnu upotrebu.

Svetlosna jačina

Spomenuli smo već da greške leća uklanjamo dodavanjem novih leća različitog oblika i različitih stakala. Danas se upotrebljavaju i plastične leće koje su bitno lakše. Pojedini objektivi su napravljeni kombiniranjem jednih i drugih.

Najviše korektura zahtjeva svjetlosna jačina objektiva. Veliki otvor zaslona znači veliki vanjski promjer, koji s povećanjem žarišne duljine još poraste. To zahtjeva kvalitetnu obradu velikih površina leće, što izradu uvelike poskupljuje. Zato takve objektive mogu platiti samo profesionalci koji žive od fotografije. I to ne svi. Važno je kakva ih vrsta fotografije zanima.

Svjetlosno jake objektive, posebice teleobjektive trebaju fotoreporteri, sportski i prirodoslovni fotografi. Na primjer, uzmimo dva objektiva iste žarišne duljine i različite svjetlosne jakosti:

– teleobjektiv Canon EF 300 f/4,0 L USM IS košta 1.245 EUR,

– teleobjektiv Canon EF 300 f/2,8 L USM IS košta 4.332 EUR

Oba objektiva imaju iste osobine i ugrađen stabilizator slike (IS). Sada još pogledajmo zoom objektive s različitim karakteristikama:

– uobičajeni Canon EF 75-300 f/4,0-5,6 USM košta trenutno 248 EUR

– Canon EF 75-300 f/4,0-5,6 USM IS je već 494 EUR, ako uzmemo najnoviji objektiv

– Canon EF 70-300 f/4,5-5,6 DO USM IS košte 1.248 EUR, jer je u novoj konstrukciji dug samo 99.9cm i ima trostruku zaštitu protiv odbijenih zraka (DO=Diffraction Optic), što izuzetno poboljša sliku. Ta nova konstrukcija je namjenjena posebno za digitalne kamere.

Sada za usporedbu pogledajmo još Sigmine objektive sa sličnim osobinama bez stabilizatora:

– teleobjektiv Sigma EX 2,8/ 300 IF APO HSM košta 2.389 EUR , jednostavniji

– zoom objektiv Sigma 70-300 APO M Super košta samo 212 EUR i

– zoom objektiv Sigma EX 4,0/ 100-300 HSM košta 948 EUR.

Naravno da se moramo sami odlučiti u koju svrhu ćemo upotrebljavati svoje snimke. Objektiv za vlastitu projekciju ili album uopće nije problematičan. Razlika se vidi kod kvalitetnog tiska ili velikih povećanja fotografija. Tu još ulogu igra i format filma ili kvaliteta – veličina memorije na digitalnoj kartici. Neki naručitelji još uvijek zahtjevaju dijapozitiv i to do veličine 10x15cm, ili digitalni zapis veličine 6 ili više M točaka. Zato vrijedi pravilo da prije kupnje određenog objektiva dobijemo što više informacija iz testova u raznim stručnim revijama ili znanaca – fotografa koji takve objektive već imaju. Svi originalni objektivi nisu nužno i najbolji.

Podjela objektiva

Kao što sam već spomenuo, pored podjele objektiva po žarišnoj duljini i slikovnom kutu, među fotografima je omiljena podjela po namjeni objektiva. Najprije pogledajmo klasičnu podjelu objektiva za maloformatne kamere 24 x 36 mm (u ovom primjeru po Canonovom katalogu):

– kratka žarišna duljina od 14 do 35mm, što odgovara širokokutnom od 180 do 63 stupnja;

– normalni, standardni od 45 do 50 mm, odgovara normalnom kutu od 51 do 46 stupnja;

– velika žarišna duljina od 85 do 1200 mm, odgovara uskokutnom od 28 do 2 stupnja.

To je vrlo gruba podjela. Zato je zanimljivija podjela po namjeni, odnosno funkciji. Ponovno pogledajmo kod Canonovih objektiva jer odstupanja kod drugih proizvođača su zanemariva:

– super širokokutni zoom objektivi: 17-35mm, 17-40 mm (za digitalne kamere), 20-35 mm;

– standardni zoom objektivi: 24-85 mm, 28-70 mm, 28-105 mm, 35-80 mm;

– tele zoom objektivi: 70-200 mm, 75- 300 mm, 35-350 mm, 100-400 mm;

– super širokokutni objektivi: 14 mm, 15 mm (fisheye), 20 mm;

– širokokutni objektivi 24 mm, 28 mm, 35 mm;

– standardni – normalni objektivi: 1:1/50 mm, 1: 1,4/50 mm, 1: 1,8/50 mm;

– srednji teleobjektivi: 85 mm, 100 mm, 135 mm;

– tele objektivi: 200 mm, 300 mm, 400 mm, 500 mm, 600 mm;

– super teleobjektivi: 1200 mm

– makro objektivi: 50 mm, 100 mm, 180 mm;

– TS-E objektivi: 24 mm, 45 mm, 90 mm;

– telekonvertori: 1,4x, 2x

Sve gore navedene podatke, koji vrijede za analogne kamere, moramo za digitalne nažalost pomnožiti s odgovarajućim faktorom koji je određen tipom kamere. Od 1,3x za Canon EOS 1D Mark II; 1,6x za Canon EOS 10D ili Nikon D2H, pa do 2x za Olympus E-1. Narvno da imamo i digitalne zrcalno – refleksne digitalne kamera s punim Leica formatom 24x36mm. To su: Canon EOS 1Ds, Contax N digital i Kodak DCS Pro 14n. Pored toga u zadnje vrijeme, kod kontrukcije novih objektiva, posvećuje se veća pažnja optimalnom prolasku zraka svjetlosti u objektivu za elektronske senzore slike.

Još o objektivima

Danas normalnih objektiva skoro i nema u pravom smislu te riječi, jer proizvođači nude kamere u standardnoj izvedbi s većim ili manjim zoom objektivom, npr. 35-70mm. Što je zoom objektiv? Onda kad su se pojavili prvi zoom objektivi ili također vario objektivi, neki su ih kod nas nazivali „gumioptika“. To je objektiv koji ima više žarišnih duljina koje može redom mijenjati. U kompaktnim kamerama pomoću motora. Baš kod tih, bez obzira jesu li analognog ili digitalnog tipa, imaju na raspolaganju vrlo različit raspon žarišnih duljina. Čak i tu se moramo pitati što trebamo u svojoj fotografiji. Da li će prevladati opcija s većim žarišnim duljinama ili ona za širi kut.

Kod izmjenjivih objektiva još moramo dodati dvije sitnice. Poznajemo tzv. dvoobručne zoomove i prave zoom objektive. Prvi imaju jedan obruč za promjenu žerišne duljine, a drugi za izoštravanje. Kod pravog zooma istim obručem podešavamo žarišnu duljinu i oštrinu. Za sportske snimke, kod kojih hoćemo staviti naglasak na gibanje, uoptrebljavamo prave zoomove kojima možemo zoomirati, mijenjamo žarišnu duljinu za vrijeme osvjetljavanja, ekspozicije. Za tu tehniku trebamo nešto vježbe. Rezultati koje dobijemo mogu biti jako zanimljivi. O samoj tehnici snimanja ćemo govoriti kasnije.

U posebne objektive pripadaju makro objektivi koji su korigirani tako da imaju najmanju grešku kod snimanja izbliza. Naravno da danas imamo zoom objektive koji omogućavaju i makro snimanje, iako za pravog makro fotografa vrijede samo pravi makro objektivi, sve ostalo je kompromis. Tu moram još nešto objasniti. Svaki objektiv je izračunat i optimalno korigiran za to područje za koje je namjenjen. Tako da u tom području ima najmanje optičkih grešaka, najoštriji je i neutralnih boja iako se sve greške ne mogu otkloniti. Sve je povezano s materijalima i obradom. To pak ima svoju cijenu koju sam spomenuo kod svjetlosne jakosti objektiva. Tako kod zoom objektiva ne možemo računati na veliku svjetlosnu jakost jer su glavne korekcije namjenjene dobroj kvaliteti snimaka kod različitih žarišnih duljina. Zato su svjetlosno jaki samo pravi teleobjektivi koji imaju jednu žarišnu duljinu. Kod tih je glavna korekcija namjenjena kvaliteti snimke kod potpuno otvorenog zaslona. Što je zaslon više zatvoren objektiv ima manje grešaka leća jer se greške pojavljuju na rubovima leća. Zato ponovno upozoravam da je važno za kakvu namjenu ćete upotrebljavati objektiv i koliko ćete ga uopće upotrebljavati.

Telekonverteri danas sve više osvajaju amaterski kao i profesionalni svijet. Malim optičkim dodatkom, koji stavimo između objektiva i tijela kamere, kod kompaktnih kamera ispred objektiva, možemo povećati žarišnu duljinu našeg objektiva za 1.4x ili 2x. Ali oprez ! Konverteri nisu kompatibilni sa svakim objektivom, iako imaju isti priključak, bajonet. Zato dobro pročitajte upute proizvođača. Pored toga, kod upotrebe telekonvertora se smanjuje i svjetlosna jakost objektiva za isti faktor. Primjer: objektiv 4/300mm + 2x telekonverter dobijemo „novi“ objektiv 8/600mm, koji je duži za samo 2cm i ne bitno teži. Povećaju se također i greške objektiva tako da ne dobijemo iste kvalitete slike kao i kod snimanja bez telekonvertera. Sve je ovisno o kvaliteti oba. Bolje je da se držimo originalnih proizvođača jer se sigurnije prepoznaju posebice u današnjem vremenu elektronike jer kod prijenosa podataka brzo dođe do poteškoća. Preporučam također da se odlučite za 1.4x konverter jer vidljivo poveća žarišnu duljinu, a još uvijek malo utiče na svjetlosnu jakost i kvalitetu.