RAW ili JPEG format?

RAW ili JPEG format?

Sa svakim fotoaparatom, koji je sposoban slikati u RAW načinu, dobijemo programčić za konverziju. Takvi programi su najčešće vrlo nepriručni, te kvaliteta slike i paleta podešenja većinom nisu zadovoljavajući. Treba se odlučiti za kupnju nečega ozbiljnog. Na slici  je prozor s RAW konverterom programa PhotoShop CS2.

 

Ljudi se vrlo rado prepiru. To je činjenica. Rado prihvatimo neki mentalitet, uvjerenje, koje potom na sva usta hvalimo i želimo svima dokazati da smo u pravu. Bez obzira radi li se o političkim strankama, religiji, narodnosti, nogometnom klubu, fotoaparatu ili načinu fotografiranja.

 

Većina od tih uvjerenja isključuje ostale. Neka su takva koja se mogu dopunjavati i imati različite prednosti u različitim uvijetima.

Svaki bolji fotoaparat omogućava slikanje u JPEG ili RAW načinu i svaki od njih ima svoje zagovornike koji ne dozvoljavaju mogućnost da bi onaj drugi uopće bio upotrebljiv. Ukratko ću objasniti razliku između njih i pokušati što objektivnije pokazati njihove prednosti i mane.

 

Kakva je uopće razlika?

Većina je u dobrim svjetlosnim uvijetima napravila JPEG fotografiju u najboljoj kvaliteti i istovremeno još i RAW, te ga konvertirao i zaključio da nema neke vidljive razlike i počeo po svijetu pričati da je RAW gubitak vremena. Greške kod testiranja mogu biti tri. Prva, JPEG je čisto OK u dobrim ili barem predvidljivim svjetlosnim uvijetima. Druga, koristio je slabiji RAW konverter ili ga čak nije znao upotrebljavati. Treća, razlika između RAW i JPEG ne smije se tražiti samo u posljedicama JPEG komprasije i količini detalja koji se uspiju sačuvati. Stvar treba pogledati (i razumjeti) malo detaljnije.

 

Detektori svjetlosti (pixeli) u fotoaparatu ne razlikuju boje. Svaki pixel ima ispred sebe crveni, zeleni ili plavi filter, te se iz skupine različito obojanih točaka formira slika. To doprinosi nižoj oštrini slike (osim kod Foveon senzora gdje su po tri pixela stavljena jedan iznad dugog i svi tri zajedno formiraju samo jednu točku na konačnoj slici), te ju je potrebno uvijek dodatno programski izoštriti s lokalnim povećanjem kontrasta, bez obzira na optiku. Da bi nam se slika još više dopala, još joj se (nadasve kod kompaktnih kamera) poveća globalni kontrast i zasićenje, smanji šum i sve se zapakira u lijepu i praktičnu JPEG datoteku koja je već spremna za pregled na računalu i ispis. Zapravo tu se napravi određeni stupanj kompresije koja datoteku smanji (ako se odlučite za TIFF umjesto za JPEG, kompresija ne uništava podatke). Puta natrag nema. Sve informacije koje su se u tom procesu izgubile, izgubljene su za sva vremena. Što je još gore, slika koja izađe iz senzora ima svaku boju opisanu s 4096 različitih nivoa (kod nekih kamera i više), dok je nakon pretvorbe svaka boja opisana s 256 nivoa. To je još uvijek dovoljno da dosegnemo 16 milijuna boja koliko bi ih trebalo vidjeti naše oko, ali ih je svakako premalo ako želimo sliku naknadno obrađivati. Zamislite da bi htjeli samo u tamnom dijelu povećati kontrast, da se do sada bliski nivoi sivog počinju razlikovati, te da se na jednakomjernim površinama počinju pojavljivati razlike. Profesionalni fotoaprati kod formiranja JPEG fotografije obično minimalno izoštravaju, mijenjaju kontraste ili dodaju zasićenje jer od profesionalnog fotografa očekujemo da mu je čuvanje informacija za naknadnu obradu na računalnu bitnije od trenutne ljepote slike. Ali ako se odlučimo da ćemo sliku naknadno obrađivati, zašto tada ne bi slikali u RAW formatu? JPEG neka bude podešen da nam slika bude lijepa čim ju izvadimo iz kamere.

 

RAW datoteka izbjegava sve te greške i zapis je upravo takav kakav je stigao iz senzora. To je skupina plavih, zelenih i crvenih točkica različitog intenziteta. Kod većine fotoaparata su zapisane s 12 bitova, što znači da svaki kanal boje ima još uvijek 4096 nivoa. Mana tog zapisa je da nije pripremljen za trenutni pregled na računalu, već ga treba otvoriti u posebnim programima koji su namjenjeni za konverziju u uobičajene formate. To su programi koji iz te slike naprave ono što bi kod direktnog zapisa u JPEG napravio fotoaparat. Sada svakoj slici posebno možete mijenjati parametre kontrasta, oštrine, odeđujete način izoštravanja, sliku dodatno doosvjetlite ili zatamnite i odmah vidite rezultate. Većina ljudi misli da je taj posao vrlo zamoran i spor, ali nije. Većina tih RAW konvertera omogućava grupni rad (tzv. batch processing), te ako imate više slika gdje trebate iste postavke, jednostavno ih obradite sve odjednom. Najćešće niti ne treba svaki sliku posebno otvarati, obraditi i zatvarati, kao što je uobičajeno. Imamo seriju malih sličica (thimbnails) i kad na kojeg od njih kliknemo, pokaže nam se pripadajuća slika kojoj s klizačima podesimo parametre i kad smo s rezultatom zadovoljni pošaljemo ju u obradu koja se odvija u pozadini. Mi se tada možemo posvetiti slijedećoj.

 

RAW konverteri najćešće omogućavaju podešavanje više parametara nego što nam ih nudi sam fotoaparat. Pred klasičnog kontrasta, oštrine i zasićenja je tu i kontrola korekcije šuma, krivulja, vinjetiranja, geometričkih grešaka itd.

 

Rezultate vidite unaprijed, prije nego slika ide na procesiranje. Sve parametre koje odredite, spremaju se u posebnu datoteku, a sama RAW datoteka ostane uvijek netaknuta. Ako se kroz neko vrijeme odlučite da bi ju još jednom razvili s potpuno drugačijim parametrima neće biti problema zbog prve obrade jer nismo ništa izgubili.

 

I za što se sada odlučiti? RAW ili JPEG?

Ako trebate bolju sliku svakako RAW, posebice ako su svjetlosni uvijeti nepredvidljivi. RAW datotekama vrlo jednostavno popravite ekspoziciju, bijelu boju i slično. Ako pak morate fotografije što prije poslati ili imate pre malo memorije u apratu (kartica ili buffer), JPEG će biti neminovan. Ako su svjetlosni uvijeti dovoljno predvidljivi i stvarno vam se žuri, fotograf s dovoljno iskustva u boljim će aparatima unaprijed odrediti većinu parametara koje bi kasnije odredio u RAW-u.

Prilagodite se situaciji, aparat vam omogućava oboje upravo zbog toga.

 

Osobno radim skoro uvijek u RAW načinu, osim tada kad sumnjam da će mi nedostajati mjesta na kartici. Na kraju, ako vidim da su sve slike već u osnovi dobro snimljene, dam ih u obradu sve odjednom bez korekcija. Računalo će raditi neko vrijeme, ali me to ne smeta jer radi u pozadini. Ako bi netko nestrpljivo očekivao moje slike, naravno da bi se odlučio za JPEG.

 

Pregled nekih važnijih RAW konvertera

Sa svakim fotoaparatom koji je sposoban slikati u RAW načinu, dobijemo programčić za konverziju koji je vrlo često neprimjeren, te i kvaliteta konačne slike i opseg podešenja većinom ne zadovoljavaju. Treba se odlučiti za nešto ozbiljnije.

 

Vjerojatno je najpoznatiji Phase One Capture One, kojeg je po mom mišljenju konkurencija u zadnje vrijeme pretekla. Već neko vrijeme nisu ponudili ništa stvarno novog, osim urednog dodavanja kompatibilnosti s novim aparatima. Omogućava batch processing, napravi vrlo dobru sliku, ima neke osnovne kontrole šuma, dovoljno je brz iako sliku ne možete proizvoljno povećavati kao u drugima. U malom prozoru možete vidjeti povećanje oko kursora i to je sve. Ako ne spuste cijenu koja je trenutno oko 500 Eura bez poreza ili pokažu nešto stvarno inovativno, konkurencija će ih vrlo brzo značajno prestići.

 

I Photoshop ima svoj RAW konverter. Najsposobniji je od svih, iako najmanje praktičan kod veće količine slika. Kada hoću od vrlo važne slike izvući maksimum, obrađujem ju ovdje. Posebnost je odlična sposobnost otklanjanja kromatske aberacije. Kao što sam već napisao, senzor formira boju iz kombinacije pixela različitih boja. Zbog kromatske aberacije se različite boje koje proizlaze iz iste točke pojave na različitim točkama. Umjesto da neki pixel plave boje kombiniramo s najbližim pixelom crvene boje, kombiniramo ga s udaljenijim koji zapravo odgovara istoj točci u prostoru. Tako kromatsku aberaciju anuliramo već na početku. Kad se jednom već formira slika u boji, to više nije moguće. Postoje programi koji negdje dodaju malo palve i negdje malo crvene, ali to je već pucanj u prazno. Na žalost, između testiranih programa, tu funkciju sam vidio samo u Photoshopovom konverteru.

 

Bibble Pro je jedan od onih“one man band” projekata, koji su po mom mišljenju pretekli veliki Capture One. Omogućava mnogo podešavanja, posebice su jako ponosni na svoj “highlight recovery tool”, koji bi trebao spasiti većinu “spaljenih” dijelova fotografije. Na žalost, dosta često na jednakomjernim dijelovima ostavi čudno obojana područja, ako je neki kanal jače spaljen od drugih. Ipak se i to može riješiti promjenom krivulje, ali s malo više truda. To što ga po mojem mišljenju stvarno digne iznad konkurencije je plug-in BPT lens, koji se temelji na popularnom PTLensu i već kod RAW konverzije popravi geometrijske greške. Morate mu samo reći koji objektiv koristite. Aparat i žarišnu duljinu će sam prepoznati i sliku će odlično popraviti preko polinoma trećeg reda. Na žalost kod veće količine šuma nisam uspio dobiti tako dobru sliku kao kod ostalih. Brzo su se počeli javljati čudni artefakti. Postoji i internetski forum korisnika gdje se može direktno komunicirati s autorom programa i izraziti svoje želje. Možete koristiti batch processing ili otvarti pojedinačne slike. Cijena je 130$ + porez, a postoji u verziji za Windows, Linux i Mac.

 

Rawshooter Professional ima vrlo praktičan (batch processing) workflow, ima zapravo manje funkcija, iako dovoljno za normalan rad i radi odlične slike. Vrlo dobro kontrolira šum, posebice kromatski. Marljivo prepoznaje i odstranjuje i vruće pixele, ali na žalost niti on ne omogućava da bi ih registrirali. Pored kontrole zasićenja ima funkciju vibrance koja prepoznaje gdje je namjanje zasićenja i tamo ju dodaje. I izoštravanje ima dva odvojena klizača. Detail extraction je isti nomalnom izoštravanju, a sharpening funkcionira profinjenije i kod izoštravanja manje pojača šum. Kontrast možete odvojeno regulirati za tamne i svjetle dijelove i imate potpunu kontrolu nad krivuljom. Cijena je 90 Eura + porez.

 

Za što se sada odlučiti?

Ako uglavnom koristite JPEG i RAW format koristite samo za najvažnije slike, potom će vam biti dovoljan PhotoShop RAW konverter koji omogućava najbolju kontrolu i najbolje slike (ponekad se Capture One bolje pokaže kod čuvanja najmanjih detalja).

 

Ako ste kao i ja, korisnik većih količina RAW formata, morate obavezno imati i program koji omogućava brži batch processing. Ako imate teškoće s geometrijskim distorzijama, savjetovao bih Bibble (ako recimo rado slikate arhitekturu). U suprotnom Rawshooter Professional.

 

Većinu RAW konvertera možete skinuti s interneta za određeno vremensko razdoblje i tako ih osobno isprobate i vidite koji će vam se podvući pod kožu.

Autor: Jernej Filipčič
http://www.fotosfera.info/
Izvor: http://www.e-fotografija.com/cro/publish/index.shtml